‘O tesoro, mi tesoro’ – O blago, moje blago
Stojan, redovničkim imenom fr. Pavao, rođen je 18. lipnja 1939. u Uzarićima, župa Široki Brijeg od oca Tome i majke Verke rođene Lasić. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu od 1946. do 1950. godine, a gimnaziju u Širokom Brijegu i Bolu na Braču.
Filozofsko-teološki studij pohađao je kod dominikanaca u Dubrovniku od 1960. do 1963. godine, te na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu od 1963. do 1967. godine.
U novicijat Hrvatske dominikanske provincije stupio je u Dubrovniku 15. kolovoza 1957., prve zavjete položio je 17. kolovoza 1958., a u istom je gradu položio i svečane zavjete 15. rujna 1963. godine.
Za svećenika zaređen 29. lipnja 1965. u Zagrebu. Od 1967. do 1969. godine bio je član samostana sv. Dominika u Dubrovniku, a nakon toga je od 1970. 4 (četiri) puna desetljeća djelovao kao misionar u Boliviji.
Osim misionarske službe vršio je tijekom 10 (deset) godina službu Vikara dominikanskog vikarijata teutonske provincije u toj latinoameričkoj zemlji.
Povratkom u provinciju 2010. godine, fr. Pavao odlazi u splitski Dominikanski samostan gdje je bio član Hrvatske dominikanske provincije Navještenja Blažene Djevice Marije i Dominikanskog samostana sv. Katarine Aleksandrijske u Splitu, te je živio i djelovao vršeći službu propovjednika i ispovjednika.
Preminuo je 16. lipnja 2023. godine u Dominikanskom samostanu u Splitu u 84 godini života, 65 godini redovništva i 58 godini svećeništva.
Pokopan je 20. lipnja 2023. godine na splitskom gradskom groblju Lovrinac u dominikansku grobnicu.
Najljepše sjećanje iz života fr. Pavao Lasić kojeg je rado dijelio sa nama:
U trenucima odmora, znao sam prebaciti majicu preko ramena, uzeti krunicu u ruke i polagano krenuti preko Rive. Nisam siguran da li sam uvijek bio svjestan gdje sam, gdje idem.
Dok sam u „Boliviji sanjao ove krajeve, ovdje sam u mislima nosio Boliviju”.
Govorio bi „Još uvijek, svaki dan u Splitu, molim se za sve ljude koji su dolazili dok sam ja tamo bio i kad slavim misu kod riječi ‘Sjeti se svoje Crkve širom svijeta’ mislim na njih, isto kad sam bio tamo, mislio sam na vas ovdje.
Sanjao sam jedno jutro da izlazim na oltar u Santa Cruzu i slušam pjesmu: ‘O tesoro, mi tesoro’ – O blago, moje blago… Probudih se s pjesmom ‘O blago, moje blago’ a suza krenu na oči…